Patrijaršijski dvor

Ljetnja rezidencija srpskih patrijarha u Dalju, izgrađen je 1754. godine, zalaganjem mitopolita Pavla Nenadovića. U Dvoru je bilo sjedište Daljskog vlastelinstva koje je raspolagalo s 25 000 jutara oranica, livada, pašnjka, šuma i ribnjaka a pored Dalja, vlastelinstvu, koje je ustanovljeno 1706. godine, pripadala su sela Borovo i Bijelo Brdo.
Poslije 2. svjetskog rata Dvor je privremeno služio kao škola, zadruga i boravište upravnika patrijaršijskih dobara. Osamdestih godina potpuno je oronuo.
Od 1991. godine u Dvoru je sjedište Osječkopoljske i baranjske eparhije. U periodu od 1994. do 2004. godine Patrijaršijski dvor je, zalaganjem vladike Lukijana, potpuno obnovljen.